U najdužoj ste vezi sa sobom. Radite na njoj!

Vjerujte mi, znate ih i više nego mislite.

Današnji ubrzani način života ostavlja trag na svaki segment života. Na odgoj djece, uspjeh u školi, odnos s roditeljima, prijateljima, a na posljetku i na veze.

Često se pitam kako je moguće da se ljudi tako brzo zasite jedni drugih. Odgovor je jednostavan, sve nam je PREDOSTUPNO. Sve nam je na “izvol’te”. Ništa se više ne čini kao izazov. Žuri nam se nekog osvojiti, često i uživamo u igricama lova, ali kada ulov osvojimo on nam više ne postaje izazov jer je naš, jer je uvijek prisutan, tako pomalo gubimo volju za daljnjim trudom.

Sjetite se malo tih leptirića u trbuhu koje ste imali u početku. Kako ste nestrpljivo čekali svaku poruku, svaki susret, svaku priliku za razmjenom nježnosti.

Često se mirimo s činjenicom da je normalno gubiti interes s vremenom jer odnos više nije nov, nije “svjež”, nije nepoznat, nemamo više ništa za istražiti.

Tu nastaje kardinalna greška.

Evoluiramo, mijenjamo se, kako mi tako i naše potrebe, naši ciljevi, snovi, očekivanja. Istraživanje nikada ne prestaje. Ono se samo kreće u različitim smjerovima.

Ali što je s nama kao individuom?

Ovdje povlačim crtu jer fokus je na nama, a ne na odnosima s drugima.

Većina nas ima potrebu za nekim stabilnim odnosom, a ne shvaćamo da smo u najdužem i najbitnijem odnosu sami sa sobom. To je odnos na kojem najviše i najnapornije trebamo raditi.

Pitate se zašto? Vrlo je jednostavno.

Što smo bolja verzija samih sebe to smo spremniji i na kvalitetan odnos s drugima.

Pogledajte u ogledalo. Što vidite? Zanemarite količinu masnih naslaga oko struka, koju aknu na tijelu, na toj strani je lakše poraditi.

Idemo se usredotočiti na našu psihičku stranu.

Jeste li u globalu zadovoljni sa sobom? Smatrate li se ispunjenom osobom? Ispunjavate li svoje pune potencijale? Razmišljate li o tome kako možete mikro djelima pomalo mijenjati svijet?

Krećemo od sebe. Od tog mikro remek djela koji se nalazi na stalnoj nesigurnoj vožnji koja nas baca na sve strane. Borimo se s demonima koji nam govore da nismo dovoljno fabulozni, da ne vrijedimo, da smo luzeri.

Ja vam kažem da je to sve glupost i da to nije istina!

Bez svakog od nas svijet ne bi bio isti. Iako smo ta mikro stanica u odnosu na cijeli svijet, naša djela čine važnu i smislenu cjelinu. Popunjavaju puzzle i čine ih zanimljivim, čak i inspirativnim.

Odnos koji imamo sami sa sobom je jedinstven jer je samo naš. Naša priča je jedinstvena. Samo mi smo njeni vlasnici.

Ono što društvo od nas očekuje nije uvijek i ono što je za nas same najbolje. Mi sami sebe poznajemo najbolje, barem bi trebali. Ako to nije slučaj, onda rad na sebi preusmjeravamo u tom smjeru dok ne dobijemo potrebne odgovore.

Dok nismo sami sa sobom zadovoljni, ali da se razumijemo, nikad nećemo doseći tu visoku desetku, biti na devet je već ogroman uspjeh, nećemo ni biti sposobni njegovati odnose s okolinom, a još manje s partnerima.

Kada znamo tko smo, koliko vrijedimo, u kojem smjeru se krećemo, koliko dajemo onda znamo i da zaslužujemo jednako toliko, nekad i više.

Sve je to razlog zašto je ovaj odnos koji imamo sami sa sobom toliko bitan. Mi kreiramo sami svoj sadržaj, sadržaj s kojim želimo biti zadovoljni, sadržaj koji bi netko vrlo rado pročitao i iskoristio kao domaću zadaću pri svom radu.

Pisanjem ovog i sam radim na svom odnosu sa sobom…

Namaste

Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.

Instagram: igor.marley.basic

Founder of: https://kutaksnova.wordpress.com/