Pojam ljepote – uklapate li se i Vi u taj okvir?

Pojam onoga što se smatra posebno privlačnim i u trendu je posljedica porasta popularnosti društvenih mreža, povećanog života na internetu, manjak realnog života i druženja te konstantnim ganjanjem tih ideala koje je teško, a često i nemoguće dostići.

Nos mi je prevelik, imam podočnjake do poda, šlauf oko struka, nisam dovoljno nabildan, nemam dovoljno istaknutu stražnjicu, (pre)tanke usne, oči su mi čudne… Koliko ste puta imali točno te ili slične misli o sebi? Nebrojeno!

A znate li zašto? Zato što vam mediji i društvo određuju kako biste trebali izgledati da budete smatrani lijepima a time i uspješnima, jer mnogi misle da je izgled put ka uspjehu. U puno slučajeva je to i veoma istinito.

Što nas sprječava u tome da se prihvatimo kakvi jesmo, ili da barem poradimo na onome na što možemo utjecati? Nesigurnost.

Kalifornija je vrlo specifična po pitanju ove teme. Reality showovi i Instagram igraju vodeću ulogu u određivanju onoga što se smatra ljepotom. O prirodnom izgledu je ovdje vrlo rijetko riječ.

Odlasci kirurzima su kao odlasci u saunu ili shopping. Plastična kirurgija je na samom vrhuncu. A sve zašto? Kako bi se svidjeli hrpi nepoznanika koji bi nas onda slijedili, ostavljali nam lajkove i komentare, divili nam se.

Shvaćate li problematiku zadnje rečenice? Nema ništa loše u tome da se želimo svidjeti ljudima, ali njima ćemo se bilo kako svidjeti ako to zračimo iznutra i ako smo zadovoljni samima sa sobom, s operacijama ili bez.

Da se razumijemo, ja sam pobornik plastične kirurgije ako je njen cilj da postanemo barem izvana bolja verzija samih sebe i ako nam je primarni cilj prvo da sami sebi bolje izgledamo, ali ne da isključivo pripadamo komercijalnim normama ljepote.

Znam da se čini kompleksno, ali nadam se da razumijete što hoću reći.

Cijeli život sam htio promijeniti oblik svog nosa jer sam padao na njega, lomio ga itd. Nisam zadovoljan s grbom. Pri tome mi nije bilo bitno što društvo kaže. Ja sam želio jednostavno imati ravan nos jer bih tada bio zadovoljniji sam sa sobom. Eto, profil mi je očito bitan. Ali mi je bitan za mene, ne da bih se svidio društvu. Razlika ionako ne bi bila toliko drastična.

Još uvijek se nisam odlučio za spomenuti zahvat i ne znam ni hoću li, ali ako budem, znat ću da to radim isključivo za sebe.

Pojam lijepog muškarca je manje više slična ako ne ista i ovdje i kod nas na Balkanu. Istaknuto mišićavo tijelo, brade su već neko vrijeme u trendu, nikako duža kosa, vrlo kratko i uredno, molim! Nikakav upadljivi modni stil, to je prepušteno ženskom spolu. I eto, još jedna kategorija kojoj ne pripadam, ja sam očito svoja kategorija.

Pojam lijepe žene je ovdje vrlo specifična, sve se vrti oko velikih stražnjica (hvala Kardashian sestre!), veoma uskog struka te što pravilnijih crta lica. Cijene se što oskudniji i pripijeniji modni predmeti da istaknu te specifične linije i pokažu ostatku ženskog roda da su dosadan i običan prosjek. Kod nas na Balkanu još nije toliko jako istaknut ovaj trend, ali smo sve bliži tome.

Novim generacijama se veselo piše…

Pitam se hoćemo li ikada živjeti u društvu gdje vanjština neće biti ključan faktor u ljudskim životima. Pri tome ne mislim na to da ljudi trebaju prestati brinuti o sebi, dapače, muškarci bi trebali promijeniti odnos prema sebi i brinuti više o sebi jer nikako nije fer da je taj teret bačen isključivo na ženski spol. Koliko brineš o sebi toliko se voliš. Sve u okvirima “normale”.

Na kraju dana, individualnost je ta koja nas čini zanimljivima i svojima. Čak i ako se odlučimo za neki zahvat možemo izaći iz ordinacije kirurga bez da ličimo na većinu ljudi koji su pokleknuli “čarima” plastične kirurgije.

Dok ovo pišem si razmišljam što bih sve mogao (i trebao?!?) promijeniti na sebi, ali sam si smiješan. Ipak se previše volim da potpuno promijenim odraz u zrcalu.

Ljudi, volite se. Jer ako se sami ne volite kako će vas itko drugi?

Namaste

Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.

Instagram: igor.marley.basic

Founder of: https://kutaksnova.wordpress.com/