Salvador Dali – genijalan bolesnik ili bolesni genijalac?

Istovremeno vam je glavom prošla i pomisao o kakvoj se osobi mora raditi kada je u pitanju tako neobjašnjivo djelo. Kakva vrsta umjetnika, stvaratelja, mislioca je potrebna da smisli nešto tako apstraktno. Sada to pomnožite sa sto i dobijete rezultat zvan “Dalí”.

Definicije i životopis

Umjetnost – ljudska duhovna djelatnost izražena elementima osjetilnosti: uključuje stvaralaštvo, samo stvoreno djelo i njegovo doživljavanje; estetsko izražavanje ili oblikovanje određenim sredstvom: riječju (književnost), linijom i bojom (slikarstvo), plastičnim oblikom (kiparstvo), zvukom (glazba), govorom i mimikom (gluma), pokretom (ples).*

Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech (1904 – 1989) zasigurno je jedan od najkontroverznijih, ali i najpotpunijih umjetnika 20. stoljeća. Rođeni Katalonac (sjeverni dio Španjolske), bio je poznat kao slikar, pisac, dizajner i autor filmova.

Kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma, uvijek se trudio pomicati granice u svim životnim pogledima, bilo da se radilo o umjetničkom opusu, o odnosu s medijima, raznim maštovitim teorijama o svom podrijetlu i sl.

Rastući u domu s dva potpuno različita roditelja, ocem koji je bio srednjoklasni notar i odvjetnik, veoma strog, te majkom koja je poticala njegove umjetničke težnje, Dalí je od malih nogu razvijao veoma neobičan pogled na svijet i mogućnosti koje posao umjetnika sa sobom nose.

Upisuje studij umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti San Fernando u Madridu i počinje graditi ekscentričnu personu koja je na početku začudo bila zainteresirana za klasično slikarstvo što je vidljivo u ranijim djelima.

Inspiraciju pronalazi u dadaizmu, svom idolu Pablu Picassu, a par godina nakon upisa akademija biva izbačen s iste radi poticanja protesta protiv osrednjih umjetnika kakvima je smatrao i neke od svojih tamošnjih profesora. Selidbom u Pariz sazrijeva kao osoba, ali i kao umjetnik. Ovdje se susreće s pokretom nadrealizma koji ga je poslije i proslavio.

Pariz je za Dalí-a bio također od velikog značaja jer u njemu upoznaje buduću suprugu Galu (11 godina stariju od njega), koja će mu biti muza tijekom cijelog života, kao i jedina prava ljubav.

Poznata djela

Opus koji je Dalí ostavio iza sebe veoma je eklektičan, kao i sama njegova persona. Veliki dio njegovih djela pohranjen je u muzeju u njegovom rodnom gradu Figueras na sjeveru Španjolske.

Ako ikada budete imali priliku posjetiti taj dio svijeta obavezno posjetite njegovu kuću i muzej. Nećete požaliti.

Slikarstvo

Veliki masturbator (1929.), Postojanost pamćenja (mekani satovi) (1931.), Mekana konstrukcija s kuhanim grahom – predosjećaj Građanskog rata (1936.), Plamteća žirafa (1937.), Metamorfoza Narcisa (1937.), Labudovi koji reflektiraju slonove (1937.), San uzrokovan letom pčele oko mogranja, sekundu prije buđenja (1944.), Isus sv. Ivana od križa (1951.), Nebeska Galatea (1952.), Lov na tune (1967.)

Posljednje djelo koje je nacrtao zove se Glava Europe i poklonio ju je kralju Juan Carlosu koji je bio njegov veliki obožavatelj. To se dogodilo u prosincu 1988. godine, mjesec i pol dana prije Dalí-eve smrti.

Kiparstvo

Telefon sa slušalicom od jastoga (1936.) i Sofa u obliku usta Mae West (1936./1937.) dva su najpoznatija djela u njegovom opusu statua i kiparstva.

Druga područja umjetničkog stvaranja

Kao što je već ranije navedeno, Dalí je djelovao i na području kazališta, stvarajući scenografiju (između 1927. – 1949.), rad na filmu gdje je imao priliku surađivati s Alfred Hitchcock-om i Walt Disney-em.

Moda i fotografija su također bila područja u kojima je djelovao, surađujući s Christianom Dior-om, okušao se i u područjima arhitekture, književnih djela te grafike.

Nasljedstvo, misija, ostvarenje

Ono što Dalí-a čini posebnim je njegova hrabrost da u vremenu koje nije bilo progresivno kao što je to danas slučaj, zadrži svoj osobni rukopis u svakom životnom pogledu. Naravno, neki istupi u javnosti su i danas upitni, ali on je ipak ostao vjeran svojim afinitetima i načinu poimanja svijeta.

Posjet njegovoj kući koja se nalazi tik uz more, kao i muzeju u njegovom rodnom gradu, koji je ujedno i njegova grobnica jer je tu pokopan 1989. godine, nakon smrti 23. siječnja.

Kuća je za današnje pojmove staromodnog dizajna, ali odiše mirnoćom, divnim pogledom prema moru i zelenilu prirode, možete si zamisliti zašto je baš ovdje prikupljao potrebnu inspiraciju provodeći ljeta u radnoj atmosferi pripremajući izložbe i druga događanja.

Kuća se nalazi u zelenilu prirode i nadasve je magično mjesto, posebno ako ste poklonik Dalí-ve persone i umjetničkog opusa.

Muzej je labirint u kojem će te se lako izgubiti, ali ne izgubiti u doslovnom smislu riječi, u njemu ćete se izgubiti jer će vas bogatstvo njegovih djela odvesti nakratko u jedan drugi svijet.

Naći ćete se u trenutku kada ćete se pitati što ga je sve inspiriralo, možda ćete se i zacrveniti na neka djela, neka će vas oduševiti, druga možda i pomalo šokirati, ali malo njih će vas ostaviti potpuno ravnodušnima.

Zapitat ćete se: “Je li Dalí bio bolesni genijalac ili genijalni bolesnik”.

Time je on svakako ispunio svoju misiju. I dalje živi, i dalje polarizira, i dalje je prisutan.

Namaste

Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.

Instagram: igor.marley.basic

Founder of: https://fabulousblogger.com/