Zašto se zapustimo u vezi/braku? Kako uopće dođe do toga?
Ako razmišljamo o temeljnoj ljudskoj potrebi, onda je ozbiljna veza ili brak na vrhu prioriteta
Put do toga je često protkan različitim izazovima, ali što se dogodi kada tu osobu nađete? Nastavljate li i dalje s brigom o sebi ili ona tu prestaje? Koliko ste i dalje sami sebi bitni? Gubite li svoju individualnost ili ona i dalje buja?
Svako jutro kada se probudimo, obavimo temeljne kozmetičke potrebe u kupaonici, nekad i malo naprednije, ovisno o danu, prilici itd., oblačimo nešto što dobro izgleda, u čemu se dobro osjećamo, nešto što je udobno, ili u najboljem slučaju, sve navedeno.
Cilj nam je dobro izgledati jer se tada i bolje osjećamo. Ali, bitno je otkuda taj osjećaj proizlazi. Iz naše samopouzdane prirode koju smo si sami omogućili, ili iz medijskog nalaganja trendova i prisilnog sugeriranja što na nama dobro izgleda i pod kojim uvjetom.
O kojem god da se slučaju radi, želimo sebi dobro izgledati, ali se želimo naravno i drugima svidjeti.
U razdobljima samovanja ljudi općenito imaju veću potrebu brinuti o sebi jer zaboravljaju da je najbitnije da se oni sami u svom tijelu dobro osjećaju, kakvo god ono bilo, jer tako onda zrače i na van.
Vjerojatno ste nebrojeno puta čuli za slučajeve gdje se pojedinci u periodima soliranja puno više brinu za svoj fizički izgled, bilo da su to odlasci u teretane ili druge vrste fizičkog treninga. U tim periodima često se spominje rečenica: “u zdravom tijelu, zdrav duh”.
To je itekako točno, ali što se događa s nama kada imamo osjećaj da se više ne trebamo truditi da “ulovimo” nekoga?
U ovakvom slučaju razmišljanja nastaje problem. Problem leži u činjenici da mi od početka nismo dovoljno voljeli i cijenili sebe kao individuu. Sve se vrtjelo oko toga da se moramo sređivati za nekoga drugog.
Za tog princa na bijelom konju ili princezu na zrnu graška.
NE.
Kada krećemo s radom na sebi, bio on fizički ili psihički, onda je to kontinuirani rad koji nikada ne prestaje. On može imati svoje male pauze, ali sve ostalo su puste izlike. Činjenica je da smo rođeni kao individue, a kao takvi ćemo i napustiti ovaj svijet.
Ako se zapustimo u vezi onda smo zapustili i taj odnos. Voljenoj osobi poručujemo da ona nije vrijedna truda. A time joj poručujemo i da sebe ne volimo dovoljno.
Iz toga proizlazi nezadovoljstvo koje se onda veoma negativno odražava na tu vezu ili brak. Ako ostanemo tjelesno i duševno aktivni, onda smo u stalnom stanju izazova, nekad i prepreka, ali to nam čini dan uzbudljivijim, zanimljivim, smislenim.
Odnos dvoje ljudi predstavlja suživot koji nas ionako izaziva na dnevnoj bazi. Rad na sebi nam omogućuje da to svladamo na produktivniji način, da u kriznim situacijama efikasnije reagiramo, da nam razina stresa pada, a ne raste s godinama.
Veza ili brak je zajednica koja zahtjeva puno posla, ulaganja, odricanja, ali i nadasve divnih trenutaka. Individualnost je ovdje ključna jer gradi taj odnos i čini ga uvijek svježim i nikad dosadnim.
Volite partnere, ali prvo, VOLITE SEBE.
Namaste
Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.
Instagram: igor.marley.basic
Founder of: https://fabulousblogger.com/