FOTO by Maria Passer
Vorkuta – zaleđeni grad duhova koji je istovremeno sablastan i spektakularan
Okovan snijegom i ledom izgleda kao da je vrijeme stalo...
Fotografkinja Maria Passer otputovala je u zaleđenu rusku pokrajinu Vorkuta kako bi uhvatila prizore nekad živahnog, a danas u potpunosti zaleđenog grada.
Passer je o Vorkuti čula od svoje prijateljice, također fotografkinje, čije su je fotografije oduševila.
Odmah je znala da je pronašla svoju novu avanturu i krenula s planiranjem putovanja u jednu od najhladnijih ruskih pokrajina.
Ljepota Vorkute, kao i njena tužna povijest bili su odličan mamac za Mariu koja je spakirala toplu odjeću, pripremila dron i fotografsku opremu te u pratnji dva prijatelja krenula prema ruskom arktičkom sjeveru.
Ovo napušteno mjesto možda izgleda mračno i tužno, ali fotografije koje je Maria napravila pokazuju jednu sasvim drugačiju, prekrasnu i inspirirajuću priču.
Grad je osnovan 1930-ih godina originalnog imena “Radni kamp Gulag” i predstavljao je mjesto gdje su zatvorenici, pod vladavinom Staljina bili prisiljeni kopati ugljen.
Nakon nekoliko godina područje Vorkute postalo je primamljivo mjesto za život koje je nudilo siguran posao i dobru plaću. Ljudi su počeli dolaziti i kroz nekoliko mjeseci radni kamp je počeo poprimati obrise grada koji se činio kao lijepo mjesto za život.
Raspadom Sovjetskog Saveza mnogi su rudnici zatvoreni, a rudari koji su tamo radili odjednom su ostali bez posla.
Budući da se Vorkuta nalazi u izoliranoj regiji Rusije, nezaposleni rudari bili su prisiljeni pronaći nove poslove u drugim gradovima. Milijun ljudi napustilo je ovaj kraj i od tada Vorkuta izgleda kao da je vrijeme stalo.
Iako je najveći dio stanovništva napustio ovo područje, Maria je tijekom svoje ekspedicije ugledala svjetlo u nekoliko stanova gdje žive ljudi koji jednostavno nisu imali izbora.
Razlog je taj što ljudi nemaju novca da se presele i kupe novi dom pa su prisiljeni, a ove u kojima žive nemoguće je prodati.
Oni koji žive u ovom području u nabavku moraju u najbliže mjesto udaljeno preko pola sata vožnje.
Oni koji su se nakon raspada SSSR-a preselili nisu uzimali svoje stvari već su ih ostavili u svojim domovima.
U to vrijeme bilo je preskupo transportirati bilo što više od jedne torbe tako da su domovi ostavljeni sasvim namješteni.
Fotografije koje je napravila Maria Passer izgledaju spektakularno i otkrivaju istinu o tome kako se radi o tužnom, ali i veličanstvenom gradu koji izgleda kao da je vrijeme stalo.