FOTO by Instagram @lightroom_ig / @best.castles
Dvorac Veliki Tabor – pod koprenom legende o tragičnoj ljubavi, osveti i inkviziciji
Autor teksta: Roberta Bajsić
Ovaj reprezentativni spomenik u kamenu, oda je srednjovjekovnoj arhitekturi i budni čuvar davno minulih dana tajanstvene feudalne prošlosti.
Danas je renoviran i pretvoren u muzej, ali njegovim zidinama još uvijek kolaju priče i legende, koje su konzervatori muzeja i ostali čuvari nematerijalne kulturne baštine uspjeli očuvati od surovog usuda vremena koje nikoga ne štedi.
Ponekad je dobro nakratko pobjeći i maknuti se iz realnosti, a za jednu takvu vrstu bijega najbolje je pobjeći u neko drugo vrijeme. Zato za odmor preko vikenda preporučujemo bijeg u dvorac, koji se smjestio u neposrednoj blizini Zagreba, na zelenim brežuljcima Zagorja – u Veliki Tabor!
Veliki Tabor, dvorac je koji na 333 m nadmorske visine već stoljećima bdije nad Hrvatskim zagorjem. Prvorazredni je spomenik nulte kategorije i jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u nas.
Prema arhitektonskim oblicima, tehnici gradnje i načinu fortifikacije Veliki Tabor potječe iz druge polovice 15. stoljeća. Iako je u njemu, u to doba stolovao plemićki rod Celjskih, nije poznato jesu li ga oni i dali izgraditi.
Usprkos kasnijim dogradnjama i pregradnjama, osobito u 17. i 18. st. kada se srednjovjekovna utvrda pretvarala u dvorac, Veliki Tabor je očuvao kasnogotičke oblike i arhitektonsku kompoziciju. Nakon što su Celjski izumrli, dvorac je dobio nove vlasnike – mađarsku plemićku obitelj Ratkaj, koji su ga posjedovali sljedeća tri stoljeća.
Profesor Obad Šćitaroci, autor knjige „Dvorci i perivoji hrvatskoga Zagorja”, mudro je zaključio da su upravo legende i priče ono po čemu se najviše pamte i oživljavaju građevine poput dvoraca, a ne zamorne činjenice i pusti podatci.
Pa čujmo onda legendu o Veroniki Desinićkoj, jednu od najpoznatijih legendi vezanih uz Veliki Tabor. Priča je to o tragičnoj ljubavi, osveti i inkviziciji.
Veliki Tabor je smješten 3 kilometra zapadno od Desinića, sela u kojemu je živjela zlatokosa, nježna ljepotica Veronika. Na njezinu nesreću, u nju se, jednoga dana, dok je jahao selom zaljubio mladi Fridrik, sin bana i grofa Hermana II. Celjskog, koji je u to doba vladao iz Velikog Tabora.
Ljubav se rasplamsala među dvoje mladih ljubavnika, no kao u svakoj bajci, ubrzo su naišli na prepreke. Grof Herman II. Celjski se žestoko protivio ljubavi Fridrika s običnom seljankom, ali Fridrikova ljubav bila je jača, te je obuzet strašću, ubio svoju prvu ženu Elizabetu i s Veronikom pobjegao u Fridrihštajn u blizini Kočevja u Sloveniji, gdje su se u tajnosti vjenčali.
Ubrzo ih je sustigao gnjev grofa Hermana, koji je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Nakon uhićenja Fridrika je dao zazidati na 4 godine u Celjsku kulu, usku i visoku oko 23 m. Od tada se ta kula zove Fridrikova kula.Veroniku su vojnici odveli u tamnice Velikog Tabora. Grof Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana.
Sud je odbacio sve optužbe, no grof Herman je bio uporan u svom naumu da se osveti Veroniki, te je izdao nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku.
Njeno mrtvo tijelo uzidali su u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac. Legenda dalje glasi da se za dugih, zimskih, olujnih noći hodnicima dvorca mogu čuti tužni krici, vapaji i zavijanje nesretne Veronike Desinićke.
Još jedna je legendarna žena vezana uz grofa Hermana II. Celjskog, a radi se o, kako su je u narodu zvali, Crnoj Kraljici, tj. Barbari Celjskoj, koja mu je bila kćer. Ne pada jabuka daleko od stabla, pa je Barbara od oca naslijedila okrutnost i krvoločnost.
Legende o njoj govore kako je svoje ljubavnike, nakon što bi joj dosadili, bacala u ponor, doduše ne ispod Velikog Tabora, već ispod Medvednice. Usto se bavila alkemijom i crnom magijom, te terorizirala stanovnike Šestina i Zagreba, no o tome nekom drugom prilikom.
Veliki Tabor je, kao što smo ranije spomenuli, pravo remek djelo kasnosrednjovjekovne i renesansne arhitekture i svaki djelić njega odiše tajanstvenom poviješću.
Stoga su šetnje njime pravo zadovoljstvo ljubiteljima starina, a kako ima puno hodnika i prolaza povezanih u labirinte, nikad se ne zna, možda naletite i na duh Veronike Desinićke! U dvorcu možete razgledati zbirku srednjovjekovnog oružja, razne sprave za mučenje, bačve za čuvanje vina, stari namještaj i brojne druge zbirke. Tu je i mala suvenirnica.
Idealan je za posjet u bilo koje godišnje doba, no posebno ga bajkovitim čini snježni, bijeli pokrov. Dvorac je za posjetitelje otvoren od utorka do nedjelje, a cijene ulaznica su više no pristupačne!
Jedina napomena je da u samome dvorcu ne postoji restaurant, no na obližnjem brijegu je gostiona koja ima savršen pogled na ovaj veličanstveni dvor Veliki Tabor!