FOTO by Instagram @robertklaricphoto / @simply.natural.beauties
Rastoke – čarobno vodeno srce rastakanja rijeke Slunjčice
Autor teksta: Roberta Bajsić
Mnogi će se složiti s tvrdnjom da je priroda najljepši kreator, a veličanstven primjer toga su Rastoke. Rastoke se nalaze na obali smaragdno zelene rijeke Slunjčice.
Mogli bismo reći da su „predvorje” Plitvičkih jezera pa ih zbog toga zovu još i „Male Plitvice”. Od samih Plitvičkih jezera udaljene su oko 33 km, ali su s njima nedovoljno funkcionalno povezane.
Mjesto Rastoke se u pisanim izvorima prvi put spominje u 17. stoljeću. Ime je dobilo po tome što se rijeka Slunjčica rastače u brojne rukavce, pri čemu iza sebe ostavlja mnoštvo slapova, brzaca, malih jezera i kaskada.
Moćan huk vode u padu jedinstvena je zvučna kulisa dobrodošlice, što znači da se nalazite u Rastokama, mjestu nastalom na susretu dviju rijeka, Slunjčice i Korane.
Ovim mjestom dirigira snaga neukrotive prirode, kojoj su se njezini stanovnici prilagodili, na jedan način pripitomivši krajolik za svoj bajkoviti, terasasti dom.
Slapovi Slunjčice, te i sama Plitvička jezera, dugo su bili nepoznati zbog svoje prometne izoliranosti, a nisu zanimale ni turske osvajače za vrijeme Vojne krajine. Rastoke nam govore o simbiozi fantastičnih tvorevina prirode i ljudskih tehničkih dostignuća starih više stoljeća, a tu se radi o takozvanim mlinicama – žličarama.
To je prvi put da primitivne strojeve ne pokreće ljudska ili životinjska snaga, a građene su da se u njima koristi nekoliko mlinskih kamena za razne vrste žita za mljevenje, te uz njih nalazimo i takozvane koševe, koji su služili za ispiranje vunenih predmeta i pranje rublja pa ih možemo nazvati i prvobitnim perilicama.
Prva mlinica datira iz 17. stoljeća, dok je najveći broj nastambi sagrađen krajem 19. st. i početkom 20. st. i to od drveta i sedre. U mjestu danas živi oko pedesetak stanovnika, dok je na vrhuncu naseljenosti mjestašce brojilo tek nešto više od dvjestotinjak ljudi.
Stanovnici Rastoka generacijama su vidjeli više ratova, nego li uživali u periodima mira u ovome kraju na stoljetnoj vojnoj granici.
Usprkos burnoj povijesti, ljepota prirode je neizreciva, stoga je njihove živote, običaje i zanimanja oduvijek inspirirao i pokretao riječni tok, taj kipar u fantastičnoj predstavi prirode Rastoka, čiji uspjeh ovisi o ljudima i odgovornom ponašanju posjetitelja.
Sama rijeka Slunjčica na svojem izvoru ponire u dubine kroz vapnenačke stijene otapajući kamen vapnenac kojeg taloži u sedre i neumorno gradi nove slapove.
Područje Rastoka pripada Zaštićenom krajobrazu Slunjčice u sklopu ekološke mreže Europske unije Natura 2000, sustava međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološko značajnih područja bitnih za očuvanje prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti s idejom vodiljom: Ljudi i priroda, ne priroda bez ljudi!
Danas je turistička aktivnost Rastoka oživljena tako da nalazimo mogućnost smještaja, posjeta mlinicama, ugostiteljsku ponudu, likovnu koloniju u lipnju, auto-kamp, biciklijade, jahanje, nordijsko hodanje i planinarenje, a Slunjčica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom koju u lokalnom restoranu poslužuju netom uhvaćenu iz brzaka.
Budući da se nalazi na putu za more, izvrsna je usputna postaja ovog proljeća i ljeta, pogotovo ako ste ljubitelj vode, slapova i šuma!
