Prvi dan zime napokon je tu – otkrijte što on sve predstavlja!

Zima je zadnje i posebno godišnje doba. Neki ljudi jedva čekaju hladnije vrijeme, snijeg, skijanje i klizanje, sklupčanje uz vatru i blagdanski duh. Primijetit ćete mirnu vrstu tišine kada hodate šumom i prirodom. Sve miruje i sve spava.

Mi smo osobno fanovi ovog blagdanskog hladnog doba, no ne bi se svi složili. Mnogi ne vole hladne temperature, mećave i snijeg jer zimu vežu uz čišćenje snijega lopatom, suočavanje s lošim cestama i prometnim gužvama. To svejedno ne znači da ne možemo biti znatiželjni o solsticiju.

Zimski solsticij – običaji i tradicija diljem svijeta

Solsticij se slavi od davnina u kulturama diljem naše planete. Od rimske svetkovine Saturnalije do pretkršćanskog nordijskog festivala Jól ili Juul, koji se slavi u Skandinaviji, postoji mnogo načina na koje su naši preci počastili prvi dan zime.

Jedan poznati drevni biljeg je Stonehenge u Engleskoj. Zbog poravnanja kamenja, stručnjaci priznaju da se čini da dizajn odgovara solsticiju. Jedna teorija je da je to područje korišteno kao hram za obožavanje Sunca i/ili kao vrsta astronomske zvjezdarnice.

Solsticij – početak ili sredina?

U germanskim se zemljama i dalje obilježavaju Midsummer (UK), Midzomer (Nizozemska), Mittsommer (Njemačka) i Midsommar (Švedska) kao što same riječi govore, to su svetkovine sredine ljeta. Kad se održavaju? Oko ljetnog solsticija. Zato što ljetni solsticij nije početak, nego sredina ljeta.

U skladu s tim, zimski solsticij nije početak, nego sredina i kulminacija zime, a proljetni i jesenji ekvinocij sredine proljeća i jeseni. Po kojem kriteriju? Po trajanju svijetlog razdoblja dana!

Najprirodniji je kriterij određivanja godišnjih doba količina prirodnog svjetla, odnosno dužina dana i noći. Zima je najmračnije tromjesečje i počinje 5. studenog, što su znali i stari Kelti, obilježavajući je svetkovinom Samhain 1. studenog. Proljeće počinje 4. veljače, završetkom triju najmračnijih mjeseci, što su Kelti slavili na blagdan Imbolc.

Ljeto kao najsvjetlije tromjesečje počinje 5. svibnja, što se podudara s keltskim blagdanom La Bealtaineom 1. svibnja, a jesen 4. kolovoza, vezano za keltski Lughnasadh.

I u drugim kulturama postoje tragovi prirodnih početaka godišnjih doba. Primjerice, što je Dan mrtvih 1. studenog, ako ne svetkovina početka zimskog mraka i mrtvila?

Jesu li se ljudi oduvijek bojali tame?

U davnini, tami se nije pripisivalo negativno značenje. Tama se smatrala plodnom, poput tamne zemlje u kojoj se sjemenka novog života priprema i sakuplja snagu za rast. Tama istovremeno označava tajnu, nešto skriveno i misteriozno.

Iz tame će započeti nov život. Iz sigurne i tople tame majčine utrobe rađa se novi život u čitavoj prirodi. U drevnim vremenima ta duga noć, tama, smatrala se duhovnom kolijevkom u kojoj se preporađa Sunce. A s njegovom svjetlošću preporađamo se i mi, i to u tjelesnom, duhovnom i emotivnom smislu.