
Maškare – kostimi su jednogodišnja pojava ili svakodnevni ritual?
Cilj maškara trebao bi biti bijeg iz svakodnevice...
Jednom godišnje pored vas na ulici prođu zombi, vještica, majmun i pčelica, ne mogu vam promaknuti jer svojom neobičnom “modom” odskaču od svega što se inače oko vas kreće. Vrijeme je maškara. No, uz današnje trendove i progresivnost, zapitate se, nisu li maškare preuzele cijelu godinu?
Ne možemo zanemariti činjenicu da je moda preuzela veliku važnost u mnogo života. Što na sebe stavljamo, kako izlazimo iz kuće, kako se svijetu prezentiramo, sve to igra važnu ulogu u percepciji drugih na nas i obrnuto.
Od poslovnog čovjeka očekujemo odijelo, od trgovkinje u Konzumu očekujemo crvenu uniformu, od vozača ZET-a očekujemo plavu uniformu. Puni smo očekivanja jer smo navikli na određene pojave i prihvatili smo ih takve kakve jesu.
Međutim, danas živimo u progresivnom vremenu gdje u mnogo slučajeva pojedinci imaju potrebu odskakati od većine, odskakati od tog zadanog okvira.
Maškare su savršena prilika za bijeg u otkačeno, drugačije, hrabro, nesuvislo. Taj jedan period u godini ljudi to prihvaćaju jer su navikli da je “to doba godine”. Zanimljivo im je, zabavlja ih.
Ali ima pojedinaca koji i ostatak godine stvaraju svoje trendove, koji njeguju svoj neobičan modni senzibilitet. Spadaju li i oni onda u okvir maškara iako izlaze iz okvira veljače kada se uobičajeno slave kostimi i parade, kao npr. u Rijeci?
Možemo li punkere, rockere, gotičare, pin-up, čak i ekstremne hipstere svrstati u kategoriju maškara? Ili su oni ipak druga kategorija jer znamo da ti stilovi već neko vrijeme postoje?
Trendovi neprestano dolaze, odlaze, opet se vraćaju i to prihvaćamo. Živimo u svijetu gdje veoma brzo dolazi do zasićenosti. Svega je u izobilju. Sve je vrlo lako dostupno. Sve se mijenja brzinom svijetla.
Mladi, modno osviješteni, modno progresivni ljudi traže neprestanu potrebu za izdvajanjem, za pokretanjem nečeg novog ili uvođenjem nečeg već pomalo zaboravljenog.
Tu se nekad preklapaju svjetovi maškara i cjelogodišnje mode. Nekad nam više nije jasno jesu li maškare preuzele ostatak godine ili je moda, odnosno ono što svaki dan stavljamo na sebe, naš odraz maškara.
Razmislite, rođeni smo goli. Sve što stavljamo na sebe mogu biti maškare. Sve je stvar percepcije. Nekome tko voli otkačenu modu mogu klasična odijela djelovati kao maškara jer se oni u tome nikako ne mogu zamisliti, tako i poslovnjak “kreativce” može smatrati maškarama.
S onim što nosimo pričamo neku priču, iza toga stoji neka ideja, neka poruka koju svijetu želimo prenijeti.
Što god imali na sebi, bitno je da mi tu robu nosimo, a ne ona nas. Od toga se ne može pobjeći. Naš personality prodaje proizvod. Naša autentičnost.
Ako je to odijelo dio naše svakodnevice onda to odijelo nosimo kao da je samo za nas napravljeno. To odijelo možda nije neki novi trend, neka otkačena odjevna kombinacija koja će nas posebno izdvojiti od većine, ali to ovdje ni nije cilj.
Cilj maškara trebao bi biti bijeg iz svakodnevice, bijeg u svijet fantazije, boja, priča, bajki, zabave.
Neki pojedinci su samo produžili taj bijeg i na ostatak godine. Uostalom, to je moda, ne istraživanje lijeka za rak.
Opustite se i budite i vi koji put u godini “maškara”. Sve je ionako vrlo relativno.
Namaste
Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.
Instagram: igor.marley.basic
Founder of: https://kutaksnova.wordpress.com/