Mame otkrivaju što bi voljele da su ‘barem znale’ u ranim danima trudnoće i majčinstva!
Postporođajna depresija i anksioznost pogađaju jednu od 10 žena u prvoj godini djetetova života...
Ali ono što najviše zabrinjava je činjenica da se većina žena toga sramila, odnosno osjećale su da ne bi o tome trebale pričati naglas ili nisu ni bile svjesne kroz što prolaze.
Ovog mjeseca obilježava se Mjesec mentalnog zdravlja majke, a Chrissy Teigan pokrenula je inicijativu da svaka majka podijeli svoje iskustvo te otvoreno pričaju o tome što bi voljele da su znale ranije kako bi lakše podnijele mjesece nakon poroda.
Sve mame su pozvane da podijele sliku koja otkriva kakav je osjećaj imati malenu bebu zajedno s porukom o tome što bi voljele da su znale u ono vrijeme, koristeći pritom hashtag #MyWishForMoms.
Pridruživši se hashtagu, dr. Melody Burgess je napisala: “Voljela bih da sam znala koju ću srčanu eksploziju ljubavi osjetiti nakon što dobijem vlastitu bebu. U istom trenu vaša duša vibrira i vaše srce pumpa za njih i učinili biste apsolutno sve…da sam barem znala da možeš toliko brinuti o malom čovjeku, a kad su uznemireni, plaču i ne možeš ih nikako smiriti, osjećaš se tako bespomoćno i želiš im pomoći, a ne znaš kako. Toliko strahuješ za njihovu sigurnost i ne želiš provesti ni minutu dalje od njih! “
Nastavila je: „Sve mame tamo vani, znajte da su one neprospavane noći vrijedne toga. Vi radite nevjerojatan posao i vi ste sve i još puno više od toga što vaša beba treba! Ne morate biti savršene jer vaš mališan već misli da jeste! Samo zapamtite, ako vam je potrebna pomoć, svakako se obratite obiteljskim prijateljima ili profesionalcu, niste slabe i očajne ako potražite pomoć, puno je gore da vi osobno niste dobro.”
Alice se na Instagramu pridružila raspravi dijeleći svoje iskustvo s postporođajnom depresijom, objašnjavajući da nema “duboku i potresnu priču o svojoj patnji”.
“Nemam baš neku ohrabrujuću priču kroz to putovanje. Dijeljenjem ovog intimnog aspekta mog postporođajnog razdoblja pomalo se osjećam kao varalica, jer nisam bila u “dovoljnoj” boli, povrijeđena ili tjeskobna, no znam da je to smiješno. Naše iskustvo, bez obzira na to je li to jako ozbiljno ili ne, je pravo iskustvo, i gledajući unatrag, sad vidim da sam živjela u magli u tih nekoliko mjeseci s Amelijom.”
Nastavila je: “Mislim da je s njom bilo posebno teško jer svi pretpostavljaju da nakon prvog djeteta znaš gdje tražiti znakove za pomoć, ili da barem znaš kako sa svime upravljati. Ja sam, kao prvo, uvijek bila zagovornik toga da se posegne za pomoć, ili da budeš tamo ako me trebaš. Ipak, sjećam se kako sam vidjela ponovljene tekstove od prijatelja koji su pitali ‘kako si?’ Otišla sam bez odgovora. Sjećam se da sam htjela razgovarati s nekim, ali nisam to učinila.”
“A onda se tamna magla podigla i ja sam krenula dalje, a prijatelji i obitelj nisu bili mudriji. Sada se trznem jer nisam tražila pomoć – jer nisam rekla svom liječniku kako se osjećam – jer nisam razgovarala s nekim da mi pomogne izliječiti moju dušu, ali takav je život, živimo, učimo i rastemo.
“Molim vas, znajte da ne postoji ” minimalna razina patnje “prije nego što vaše iskustvo bude dostojno pomoći. A ako znate novu majku, kopajte malo dublje i čitajte između redova. Vaš trud na kraju neće biti nepriznat, bez obzira koliko vam se u tom trenutku činilo da nema efekta.”
Priya Joshie podijelila je iskrenu fotografiju kako je drži njezin suprug, dok je još bila šivana nakon poroda.”Nakon dvanaest sati intenzivnog poroda i mukotrpnog tiskanja, u meni nije ostalo snage za ništa.
This is shortly after i gave birth. I am in the process of being stitched up but didn't have enough energy to keep my legs in position. After twelve hours of intense labour and one and half hours of pushing, i had no strength left in me for anything. #MaternalMentalHealthMonth pic.twitter.com/bLqpDU7jRI
— Priya Joshi (@chyantulimyau) May 3, 2019
“Nikad nisam zamišljala da bi rađanje djeteta moglo biti tako bolno i traumatično. Kako naivno od mene. Nakon toga uslijedili su mjeseci postporođajne tjeskobe.
“Bila sam u neprestanoj izmaglici tjeskobe, kao da ne mogu biti u potpunosti prisutna, s pothranjenim djetetom i osjećajem da sam većinu vremena izgubljena. Zaista sam bila izgubljena, nisam uopće uživala u trudnoći kao ni u prvih nekoliko mjeseci majčinstva.
“#MyWishForMoms služi tome da smo u stanju oprostiti sebi i prihvatiti sebe i svoje emocije i misli. Zajedno možemo proći kroz ovo!”
“Teško je biti mama novorođenčetu i u tim prvim tjednima prošla sam kroz toliko straha i boli”, napisala je druga mama.
“Sjećam se kad sam prvi put pokušala dojiti kod kuće i trebalo mi je toliko vremena dok konačno nisam uspjela. Sjećam se da sam jedva hodala, nije mi ni bilo dopušteno pa sam bila pričvršćena za kauč, dojeći svakih 1-2 sata, bez ikakvog sna (ili barem ne više od 1-2 sata uzastopno). Tada sam puno razmišljala je li to sada moj život? Puno sam plakala. Osjećala sam se kao da ne mogu to učiniti – biti mama.”
Nastavila je: “Trebalo je neko vrijeme dok nismo pronašli rutinu i dovoljno sam sretna da imam supruga koji me podupire i nevjerojatne prijatelje i obitelj koji su me razumjeli te ohrabrili da ne odustanem i uvjerili me da je ono kroz što sam prošla normalno. Kao netko tko je prije trudnoće bolovao od depresije i tjeskobe, bila sam prilično uplašena da će se to ponoviti, tražila sam znakove i pripremala se za najgori slučaj, no to se nije dogodilo, hvala Bogu.”
“Sada je prošlo 6 tjedana nakon porođaja. Bit će još teških trenutaka, dana i tjedana u budućnosti. Ali znam da ću to proći! Želim svakoj novoj mami podršku koju treba i da se ne boji govoriti o svojim osjećajima. “
https://www.instagram.com/p/Bw_JBZWhrZi/?utm_source=ig_embed
Tory Hyde je dodala: “Nisam imala dijagnosticiranu depresiju, ali definitivno sam plakala više puta nego ikada prije, i još uvijek ne osjećam kontrolu nad svojim emocijama poslije poroda.
“Ludo je osjećati tu količinu ljubavi za nekoga, a također i ne znati što radite (novi životni vijek majčinstva), a istovremeno brinuti sa svakim dijelom vašeg bića da činite dovoljno za njih.”
“#MyWishForMoms je stvorena kako bi pokazala svim mamama da nisu same. Ako pričate s drugim mamama, vidjet ćete da će vas razumjeti i znati kroz što prolazite. Također, nikda ne zaboravite da je ono što radite zapanjujući posao – ozbiljno – govorite si to dok ne povjerujete.“
“Ono što je najvažnije, znajte da je pomoć uvijek dostupna te da s vremenom zaista sve ide na bolje.”