Gospodin PRAVI će doći, kad tad!

Gospodin pravi – Što biste učinili da imate priliku zaviriti u sudbonosnu kuglu – upravo sad, ove sekunde – i da vam nesumnjivo jasno pokaže kako nikada nećete sresti ljubav svog života?

Svjesna sam koliko je tužno uopće tražiti svakog od vas da uopće o tome razmišlja. Već neko vrijeme se nadate da ćete sresti onog pravog, ili barem nekog donekle pristojnog s kojim se možete nositi do kraja svojeg života. Znam, znam. Ne sanjarite kao svi ostali. Ne vjerujete u srodne duše. No ipak vjerujete da ćete sresti nekog tko vam se zaista sviđa. Nekog tko će se na kraju dugog i napornog dana sklupčati uz vas, nekog tko će se brinuti o vama kada se razbolite i tko će slušati vaše priče svaku večer nakon posla. Bez brige, svi se mi nadamo tome. Ljudi smo. Gospodin pravi.

Jer ovdje se radi o pronalaženju ljubavi – to nas nekako stalno pogađa, ali se svi tog bojimo priznati.

Ljubav je na čelu naših akcija čak i kada nije na čelu naših umova. To je razlog zbog kojeg ste kupili one nove traperice prošlog tjedna. Razlog je zbog kojeg ste otišli na roštilj prošlog vikenda, iako vam se baš i nije išlo. To je razlog zbog kojeg se ponekad osjećate totalno nesigurno i uplašeno za sve što dolazi. Ljubav je ta koja inspirira većinu vaših najvećih promjena.

Dakle, ako biste znali, s nesumnjivom sigurnošću, da vam prava ljubav nikada neće doći, biste li živjeli na drugačiji način? Što je s vašim dnevnim rutinama, biste li ih promijenili? Što biste učinili s dugoročnim planovima?

Svatko tko prvi puta pomisli na to, rekao bi „Ništa.“ Nakon svega, pametni ste i imate planove koji ne uključuju nikakav tuđi utjecaj. Svi mi bi upravo to pomislili. Ali uzmite si vremena da malo dublje razmislite. Ovdje je ono što ne želimo priznati o ljubavi, odnosno izgovori koje koristimo cijelo vrijeme. Ideja o tome da će nas netko jednog dana voljeti bez obzira na sve naše nedostatke nije izgovor da ne radimo na njima. Upravo to razmišljanje da dvije polovice čine jednu kompletnu osobu priječi nas u tome da postanemo svoja bolja polovica. Mi sanjarimo o nekom tko će biti tamo u najmračnijim trenucima i spasiti nas, a što ako bismo znali da tu osobu nikada nećemo sresti? Morali bismo početi raditi sve drugačije. Gospodin pravi.

Ako biste znali da ljubav nikada neće biti opcija za vas, što biste učinili? Kako biste posložili ostatak svog života? Biste li se više usredotočili na karijeru, težili k većem uspjehu? Ili biste iskoristili vrijeme za ulaganje u sebe – možda otišli na više odmora, putovali izvan vaše zone udobnosti i sigurnosti?

Kada biste znali da nikada više nećete osjetiti navalu romantike, gdje biste potražili svoje uzbuđenje?

Kako biste postigli da vam srce jače kuca i da osjetite leptiriće u trbuhu?

Što je s vašim drugim odnosima – da li bi oni odjednom dobili na težini? Biste li posvetili više pažnje i vremena poštujući svoju obitelj, ako biste odjednom znali da su upravo to ljudi koji će vas voljeti najviše do kraja života. A što je s vašim prijateljstvima? Biste li njegovali i brinuli se više za ljude koji vas vole platonski, ako biste znali da vas nitko nikada neće voljeti romantično? Biste li se pojavili malo češće, podijelili malo više od svoga života?

Imam sklonost vjerovati da bi upravo činjenica kako nikada nećemo pronaći svoju srodnu dušu, bila totalni okretač u našem životu i mnogo toga bismo učinili drugačije. Netko bi to mogao percipirati kao nešto totalno poražavajuće, ali naposljetku shvatiti doima se kao krajnje oslobođenje. Bez tog straha koji nosimo u sebi, mogućnosti bi postale beskonačne. Mogli bismo živjeti na svim kontinentima. Podići ljestvicu naših želja. Vratiti se u školu i dobiti onu diplomu za koju smo uvijek pokazivali interes, bez brige o financijskom teretu koji za nas mora preuzeti netko drugi. Ljubav nas koči u beskonačno mnogo stvari kojih nismo ni svjesni. A kao garanciju odsustva ljubavi, dobili bismo osjećaj krajnjeg oslobođenja. Gospodin pravi.

Jer kada ne bismo trebali tražiti ljubav svojeg života, možda bismo konačno bili slobodni shvatiti da nam je dopušteno biti „vlastita“ ljubav života. Te da možemo provesti svoje živote razvijajući sebe, stavljanjem novih izazova pred sebe, udovoljavajući si i gradeći sebe u veće, sposobnije ljude za koje nismo ni bili svjesni da možemo postati. Mogli bismo postati sve ono što smo tražili, za čime smo žudjeli. Mogli bismo izgraditi svoje srodne duše u sebi.

Ako postoji jedna stvar koju moramo prestati raditi, onda je to čekanje da se netko pojavi i promijeni naš život. Postanite osoba koju ste čekali. Živite svoj život baš kao da ste vi ta ljubav, srodna duša. Jer to je jedino što znate sigurno – da kroz svaki trijumf, svaki neuspjeh, svaki strah i svaki dobitak koji ćete ikada doživjeti do kraja svog života, vi ćete biti prisutni. Bit ćete osoba koja se pojavljuje kod prihvaćanja vaših nagrada, bit ćete osoba koja drži vašu ruku kada je slomljena. Bit ćete osoba koja vam pomaže ustati svaki put kada se srušite, a ako te osobine nisu kvalitete „ljubavi vašeg života“, onda stvarno ne znam što jest. Gospodin pravi.

Moramo početi malo više cijeniti sve ono što donosimo u svoj život. Jer ironična istina je da smo najprivlačniji baš onda kada ne brinemo o tome kome smo privlačni. Kada živite svoj život uz dozu samopouzdanja, slobode i bez ograničenja, počinjete emitirati onu energiju koju jednostavno nije moguće odglumiti. Onu vrstu energije koja ne samo da transformira vaš život, već i živote ljudi oko vas. Stoga prestanite tražiti „THE ONE“ s kojim ćete provesti ostatak svog života. I dopustite svima ostalima da potraže upravo vas.