Da se možete vratiti u prošlost – što biste rekli 16-godišnjem sebi?

Sve se toliko brzo kreće da zaboravimo na put, bitan nam je cilj.

Ipak, smatramo se pametnijima, zrelijima, mirnijima. Da nas 16-godišnja verzija nas samih može vidjeti, što bi rekla? Ali, ono što je još bitnije, jest, što biste vi njoj rekli?

Pokušajte se sjetiti sebe u doba svoje 16-te godine života. Sjetite se što vam je tada bilo važno u životu. Kako ste gledali na okolinu. Kakav stav ste imali prema školi, roditeljima, izlascima, prijateljima, novcu, simpatijama…

Svako jutro ste se budili pospani, preklinjali školu, nije vam se dalo poštivati ništa gdje su postavljena neka pravila. Hormoni su ludjeli, nije vam se ništa moglo reći, odmah biste dignuli nos, kritika je bila najveći napad na vas.

Veselile su vas stvari koje su vaše roditelje ljutile, brinule, nervirale, u kojima nisu vidjeli neki veći smisao ili budućnost za vas.

Furali ste svoj stil, nije vas bilo strah eksperimentirati s različitim utjecajima, imali ste osjećaj da je svijet vaš. Niste se bavili ozbiljnijim temama jer ste smatrali da su one još daleko od vas i da za njih ima vremena.

Ako ste se našli u ovom opisu, onda spadate u grupu tipičnog tinejdžera. Imali ste relativno bezbrižno djetinjstvo, mučili su vas hormoni koji su divljali, koji su utjecali na naglu promjenu vaših raspoloženja, ali to su bile jedine brige, osim možda koje jedinice ili dvojke koja se našla u imeniku.

Sada se vratite u današnje vrijeme. Nalazite se u svojim dvadesetim, tridesetim, četrdesetim, možda i pedesetim godinama. Imate iza sebe životnog iskustva, raznih dobrih i loših međuljudskih iskustava. Drugačije percipirate sve oko sebe.

Opušteniji ste oko mnogih stvari, ne uzrujavate se više oko svake sitnice. Shvatili ste koliko je bitno imati prioritete, a zanemariti nebitne činjenice koje ne možete promijeniti.

Sada si zamislite koliko živaca biste svom 16-godišnjem sebi uskratili s ovim znanjem.

Naravno da tijekom života prolazimo kroz različite faze, u nekom trenutku adolescentske dobi imali smo osjećaj da vrijeme jako sporo ide, naročito u školskim klupama, hodajući hodnikom dok nas drugi vrijeđaju zbog “xy” razloga. Sve se činilo puno ozbiljnije i dramatičnije nego što je zbilja bilo.

Ono što ovdje postaje jasno, jest koliko je bitno da nas život uvijek ne njeguje. Baca nam razne izazove jer zna da ćemo iz njih isplivati jači. Uz dozu samo refleksije, bit ćemo i sposobni naučiti nešto o sebi, o zajednici u kojoj se krećemo, o ljudima općenito.

Postat ćemo empatični, moći ćemo bolje razumjeti otkuda dolazi nečija zloba. Iz nesigurnosti. Shvatiti i prihvatit ćemo svoje nesigurnosti.

Ali, to ćemo moći samo ako budemo radili na sebi. Na svom rastu, naročito mentalnom. Za to je potrebno puno edukacije, druženja s ljudima koji to i sami njeguju, koji shvaćaju da smisao života nije biti nečija marioneta, već sami kreirati svoju sudbinu.

Voljeti sebe znači oprostiti neprijatelju.

Taj neprijatelj je bio glavni buntovnik u školi, možda i netko od rodbine ili obitelji tko nam nije dopuštao da živimo svoje autentično “ja”, netko od profesora kojem je u interesu bila naša patnja, ali, najčešće smo to bili ipak mi sami.

Mi si tijekom života možemo biti najbolji prijatelji, ali i najgori neprijatelji. Glasovi nesigurnosti, straha, sumnje uvijek će biti prisutni. Ono što je nama, jest činjenica da sami možemo izabrati hoćemo li te glasove poslušati ili ne.

Tinejdžer će zbog gore navedenih razloga te glasove češće poslušati i to je u tom trenutku moglo izazvati različite reakcije. Ali, s godinama smo naučili da vrijeme ide, liječi rane, postajemo sposobni oprostiti, zaboraviti, biti manje strogi prema sebi, a i drugima.

Razmislite ima li smisla išta poručiti svom 16-godišnjem sebi. Sjetite se savjeta koje ste znali dobiti od roditelja ili bilo koga starijeg. Sve se činilo kao pametovanje. Zato su savjeti takve prirode nepotrebni. Poruka ohrabrenja je smislenija.

Najbolju poruku koju možete prenijeti svom 16-godišnjem sebi jest: “Sve će biti u redu. Samo naprijed i vjeruj u sebe”.

Namaste

Autor teksta: Igor Marley Bašić, mag. philol. angl/germ.

Instagram: igor.marley.basic

Founder of: https://fabulousblogger.com/