Ako nas tužne jutrom probude…

Viktoria Šafranić 29. srpnja 2018.

...i srce stisne se od nevolje...

29. srpanj 2018., nedjelja ujutro, vedar i sunčan dan diljem cijele Hrvatske, ali ne i u našim srcima. Ispijajući prve gutljaje kave čiji je okus ovog jutra drugačiji, pomalo gorak, primijetih šokantnu vijest koja je preplavila medije – naš morski vuk u 71. godini života zauvijek je zatvorio oči. Iako smo svi znali da je teško bolestan, nekako smo se nadali najboljem, nekako smo vjerovali da će još jednom stati na pozornicu i zapjevati one najljepše stihove zbog kojih nam je srce brže kuckalo.

Ovo nije samo gubitak njegove obitelji, ovo je gubitak cijele Lijepe naše. Takav glazbeni virtuoz rađa se samo jednom, takva ljudina od čovjeka rijetkost je u današnje vrijeme. Nema te generacije, od onih njegovog godišta i starijih pa sve do ovih najslađih mališana, nema osobe koja nije čula za njegovo ime, ne samo u Hrvatskoj već i šire. Milijuni obožavatelja danas tuguju…

Eh što bi sad dali za još jedan njegov koncert ili barem jednu otpjevanu pjesmu s tim anđeoskim glasom, ali ne možemo vratiti vrijeme, samo možemo sačuvati one predivne uspomene tijekom svakog našeg susreta. Nema te pjesme koju nismo napamet naučili i nema te prigode na kojoj ih nismo slušali. Iako više nije s nama, njegovi stihovi najveća su nam utjeha i uvijek ćemo ih s radošću pjevušiti…

Mi nećemo novinske stupce puniti njegovom biografijom jer bitna su djela, a ne riječi, mi nećemo previše pisati o njegovoj besprijekornoj karijeri jer sve je jasno, mi nećemo postavljati njegove najbolje hitove i na tome skupljati hrpu lajkova, mi nećemo svoje društvene mreže preplaviti njegovim fotografijama, mi nećemo danas strašno tugovati, a sutra ga već zaboraviti…mi ćemo samo pustiti vrijeme da liječi rane…počivaj u miru legendo, zauvijek u našim srcima…

Tvoj vjerni obožavatelj…